in memoriam Miroslav Tuđman
Razgovor s dr. sc. Gordanom Akrapom, predsjednikom Instituta za istraživanje hibridnih sukoba
27 sij 2022 10:36:00
1617 views
U ponedjeljak 31. siječnja i utorak 1. veljače u Zagrebu će se održati znanstveni skup „Miroslav Tuđman i Akraporganizacija znanja“. O organizaciji i temama skupa, ali i o aktualnim geopolitičkim i sigurnosnim pitanjima razgovarali smo s dr. sc. Gordanom Akrapom, predsjednikom Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.

Poštovani dr. Akrap, u organizaciji Instituta „Ivo Pilar“, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Udruge sv. Jurja, 31. siječnja i 1. veljače održat će se znanstveni skup pod naslovom „Miroslav Tuđman i organizacija znanja“. Odakle ideja za skup i koje će teme na njemu biti zastupljene?

S obzirom na to da je pok. prof. Miroslav Tuđman sudjelovao u osnivanju Instituta Ivo Pilar, da je bio utemeljitelj današnjeg odsjeka informacijsko-komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu te je pokrenuo osnivanje Udruge sv. Jurja, logično je da smo se udružili kako bi odali počast znanstveniku Miroslavu Tuđmanu. Naime, prof. Tuđman je bio, bez obzira na dužnosti koje je obnašao, bio i ostao znanstvenik. Priznat i prepoznat na međunarodnoj razini. Znanstvene postavke, kao i metode, o potrebi stalnog racionalnog preispitivanja postojećeg i traženje učinkovitih, održivih, realnih i korisnih rješenja prenosio je i na svoje MTsuradnike. Zbog toga su sustavi kojima je upravljao i koje je godinama vodio bili toliko uspješni u ključnim vremenima stvaranja i obrane Republike Hrvatske. Želeći pokazati tek dio bogatog spektra djelovanja i znanja koja je prof. Tuđman ostavio, organizirali smo ovu međunarodnu znanstvenu konferenciju koja će imati brojna kvalitetna predavanja iz nekoliko domena: moderne operacije utjecaja kao integralni dio napadnih i malicioznih hibridnih prijetnji, upravljanje informacijama i znanjem, borba protiv dezinformacija njihovim javnim razotkrivanjem i demistificiranjem, prikaz te obrana sustava vrijednosti, načela i uvjerenja na kojima je stvorena moderna država Hrvatska te analiza različitih oblika izvještajno-sigurnosnih djelovanja s naglaskom na ulogu hrvatske obavještajne zajednice u procesu stvaranja hrvatske države.

Izuzetno nam je drago što su nam se u organizaciji ove konferencije pridružili naši prijatelji, priznati međunarodni stručnjaci iz navedenih područja. Neki od njih razvili su jako dobre i privatne i poslovne odnose s prof. Tuđmanom dok ga neki od njih nisu imali prilike osobno upoznati. Međutim, čitajući njegove radove i slušajući njegova predavanja, izrazili su želju za odavanjem počasti znanstveniku i stručnjaku prof. Miroslavu Tuđmanu. Ta gesta samo pokazuje koliko je prof. Tuđman bio cijenjen i prihvaćen od brojnih stručnjaka.

Konferencija će biti organizirana isključivo putem računalne aplikacije Webex.

Ako netko želi sudjelovati, može u živo pratiti konferenciju oba dana na našoj YouTube stranici.

31. siječnja bit će godina dana od kako je Miroslav Tuđman preminuo. Kako sada u retrospektivi gledate na njegovu ulogu u razvoju informacijskih znanosti u Republici Hrvatskoj?

Prof. Tuđman bio je pionir u istraživanju informacijsko-komunikacijskih znanosti, u istraživanju o teorijama informacija ddi znanja, o upravljanju i oblikovanju različitim korpusima znanja. Odličan pokazatelj koliko je gotovo uvijek bio ispred svog vremena u promišljanju budućnosti je njegovo znanstveno djelovanje na području analiza negativnih utjecaja dezinformacija na društvo i državu, na modele različitih vrsta dezinformacija, na načine i kanale njihove distribucije. Istovremeno je prof. Tuđman ukazivao na važnost koju točna i istinita informacija i na njima utemeljeno znanje imaju u procesima donošenja odluka. I to posebno strateške naravi. Svoja znanja i sposobnosti koja je stekao kao znanstvenik je dosljedno i potpuno primjenjivao i tijekom Domovinskog rata kad je stvorio modernu, na demokratskim temeljima organiziranu, hrvatsku obavještajnu zajednicu.

Učinkovitost hrvatske obavještajne zajednice jasno je vidljiva i prepoznatljiva u svim onim pripremnim djelovanjima i planiranjima hrvatskih vojno-redarstvenih operacija koje su bile izuzetno uspješne u svim segmentima oružanih djelovanja. Upravo je taj doprinos prepoznat od strane stručne međunarodne zajednice koja je na temelju analize naših djelovanja uvela novi pojam integracije izvještajno-sigurnosnog djelovanja i pripreme borbenih djelovanja u okviru pojma „Intelligence battlefield preparations“. Na žalost, iznenadni odlazak prof. Tuđmana zaustavio je, privremeno, projekt koji smo počeli raditi: pisanje povijesti stvaranja, djelovanje i uloga hrvatske obavještajne zajednice u Domovinskom ratu.

Predanost istini

Značajan dio Tuđmanova opusa odnosio se na razotkrivanje informacijskih krivotvorina vezanih uz Bosnu i Hercegovinu. Kako gledate na aktualnu krizu u BiH? Naime, s jedne strane imamo Dodikove secesionističke prijetnje, a s druge bošnjačke opstrukcije promjene Izbornog zakona.

Jedna od ključnih profesionalnih područja interesa prof. Tuđmana bile su dezinformacije. Posebno one koje su plasirane u hrvatski, ali i međunarodni javni prostor s ciljem zlonamjernih utjecaja na hrvatske nacionalne interese. Prof. Tuđman je u svojim knjigama pokazao da mu je, a što je često i isticao, istina draža i bliža od bilo kojeg lažnog kompromisa kojim bi on možda stjecao neke prednosti; uvijek je isticao da mu je draže pravo na slobodno Informacijsko ratisteizražavanje vlastitog mišljenja nego bilo koja naknada koju bi mogao dobiti ako ne kaže ono što u tom trenu misli zbog bilo kojih razloga.

Prof. Tuđman bio je i ostao predan istini utemeljenoj na stvarnim činjenicama uporno razotkrivajući mitove, predrasude i krivotvorine iz nedavne hrvatske povijesti. Brojne su knjige koje je napisao i koje nitko od onih koje proziva u njima nikad nije ni pokušao osporiti jer su znali da je prof. Tuđman vrlo minuciozno, do najsitnijih detalja pojasnio i dokazao svoje tvrdnje. I kad je bio u nemilosti i javnoj izolaciji uporno je pisao i nalazio način za objavljivanje članaka i knjiga, te držanje predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu kako bi pokazao da postoje ciljevi zbog kojih se ne smije prijeći Rubikon relativizacije i izvan kontekstualnog tumačenja stvarnosti, istine i činjenica sukladno partikularnim političkim i kvazipolitičkim ciljevima.

Današnja kriza u BiH samo pokazuje da je prof. Tuđman bio u pravu kad je govorio i pisao o razlozima zbog kojih se Bosna i Hercegovina nalazi u dubokoj krizi, koji su to uvjeti koji se moraju ispuniti te ciljevi koji se moraju postići kako bi Bosna i Hercegovina bila demokratska država sva tri konstitutivna i ravnopravna naroda kao i svih drugih koji u njoj žive te kako bi mogla opstati kao samostalna zajednica bez snažne i pune pomoći izvana. Samo da navedem neke od knjiga koje vrijedi pročitati koje je prof. Tuđman napisao što samostalno što u koautorstvu s drugim autorima:

1. Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti (2003.) 
2. Istina o Bosni i Hercegovini (2005.) 
3. Vrijeme krivokletnika (2006.) 
4. Informacijsko ratište i informacijska znanost (2008.) 
5. Programiranje istine (2012.) 
6. Programirane hereze i hrvatski otpori (2013.) 
7. Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije (2013.)[23][24] 
8. Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj (2014.) 
9. Tuđmanov arhiv (2015.)
10. Druga strana Rubikona (2017.)

Ove knjige, kao i druge koje je napisao, ostaju kao nezaobilazan dio njegovog, ali našeg nacionalnog, znanstvenog i intelektualnog nasljeđa.

Opasnost za susjede

Čini se da pojačano djeluje i tzv. „srpski svet“ što vidimo posljednjih dana u vidu prisvajanja dubrovačke književne baštine, ali kriminalizacije bl. Alojzije Stepinca koji je na jednoj fresci u pravoslavnoj crkvi smješten u prikazu pakla. Kako to komentirate?

Projekt „Srpski svet“, osmišljen po uzoru na velikoruski projekt ruski svijet samo pokazuje da ideja stvaranja Velike StepinacSrbije još uvijek postoji u Srbiji te djeluje kao pokretački čimbenik njihove vanjske i unutarnje politike. To predstavlja posebnu opasnost za sve susjede Srbije jer se ta politika ne gradi na uključivosti, suradnji, razumijevanju, nego na negaciji demokratskih vrijednosti, nacionalnoj netrpeljivosti i agresivnosti.

Na onim temeljima na kojima je građena velikosrpska ideologija 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća koja je dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Zato nije ni čudo da je bl. Alojzije Stepinac i dalje dio manipulativnih, zlonamjernih i netočnih interpretacija povijesti kojima nije cilj utvrditi stvarnu i punu istinu, nego tendenciozno tumačenje i uporaba samo onih podataka koje odgovaraju velikosrpskoj mitomaniji te njihovo stavljanje u potpuno krivi kontekst vremena i događaja. Već viđeno.

Čini se da je vlada u Crnoj Gori pred padom, no velikosrpski krugovi ne odustaju od utapanja Crne Gore u „srpski svet“?

Na žalost, prosrpski i proruski krugovi u Srbiji i Crnoj Gori neće se tako lako pomiriti s činjenicom da moraju predati ssvlast vjerojatno novoj parlamentarnoj većini. Puna su puta te strukture pokazale da je isključivost i netolerancija model kojim se oni vode u planiranju i realizaciji svojih djelovanja. Problem je da su ti krugovi spremni doslovno i na poticanje nasilja kako bi se spriječile političke promjene u Crnoj Gori kojima bi se zaustavio proces radikalne klerikalizacije Crne Gore i njena pretvorba u „srpsku Spartu“ na način kao što su nedavno i vojskom kao agresori, htjeli Dubrovnik pretvoriti u „srpsku Atenu“.

Ono što u Hrvatskoj nisu uspjeli agresijom, pokušavaju drugim metodama i sredstvima. Međutim, bojim se da od Crne Gore neće odustati bez poticanja i pozivanja na nasilno suprotstavljanje demokratskim procesima. Koncept „srpski svet“ je, što se jasno pokazuje u brojnim primjerima, izuzetno štetan ne samo za nesrpske narode nego i za sve one Srbe koji će ga podržavati i promicati zbog dugoročnih štetnih posljedica na ukupno srbijansko društvo i državu.

Posljednjih tjedana svjedočimo novim opasnim tenzijama na rusko-ukrajinskoj granici. Postoji li mogućnost izbijanja novoga rata ili se radi o pokazivanju mišića i pokušajima određene podjele interesnih sfera?

Nadam se da do rata neće doći te da će diplomacija, javna i tajna, preuzeti primat u procesima nametanja vlastite volje drugima. Jer pregovori to i jesu: kako nametnuti vlastitu volju drugima, na koji način, u kojim vremenskim okvirima, u kojim područjima i koliko treba popustiti i prihvatiti teze druge strane i slično. Svaki je mir bolji od bilo Rusija Ukrajinakojeg rata. Rusiji treba priznati pravo na postojanje nacionalnih interesa i njihovu zaštitu. Međutim i Ukrajini, kao demokratskoj i suverenoj državi treba priznati pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.

Oružane snage koje je Rusija dovela na područje uz Ukrajinu i u Bjelorusiju nisu dovoljna za izvršenje agresije na Ukrajinu i njeno vojno pokoravanje. Niti je vrijeme takvo da je to moguće. Naime ni konfiguracija terena niti vremenski uvjeti nisu na strani mogućeg agresora. Rusija je svjesna situacije da su svi oni koji su imali ulogu napadača tijekom zima na tim područjima gubili i bitke i ratove. U ruskom sjećanju još uvijek egzistira svijest o tome da ih je Finska pobijedila u Zimskom ratu (1939.-1940.).

Međutim, raspoređene ruske snage su sasvim dovoljne za reakciju usmjerenu na suzbijanje moguće vojne intervencije Ukrajine u procesu oslobađanja okupiranih područja. Ukrajini, po mom mišljenju veća opasnost prijeti od različitih nevojnih napadnih vektora iz spektra hibridnih prijetnji kojima će Rusija pokušati podijeliti Ukrajinu i njeno društvo na više međusobno posvađanih grupacija, unijeti brojne dezinformacije, napasti različite ciljeve uporabom kiber-prostora, rušenjem gospodarskih, financijskih i energetskih sposobnosti i mogućnosti Ukrajine kako bi u doglednoj budućnosti na čelo Ukrajine, bilo milom ili silom, došle proruski orijentirane osobe koje bi Rusiju, po uzoru na Kazahstan pozvale da vojnom intervencijom u Ukrajini pomognu u nametanju proruske politike.

Ukrajina se mora suzdržati od odgovora na vjerojatne provokacije pobunjenika iz pokrajina Donjeck i Lugansk. Mora zadržati prisebnost te koristiti iskustva Republike Hrvatske u mirnoj reintegraciji okupiranih područja. Uvjeti, odnosi i akteri u ova dva slučaja nisu isti (što je jako važno), ali su pozadinski procesi na terenu vrlo slični te iz njih treba izvlačiti ono najbolje što se može i mora kako bi se spriječio svaki oblik sukoba. U tom smislu i NATO i EU moraju spriječiti pokušaje o namjernom unošenju unutarnjih podjela zbog kojih može doći do otežane funkcionalnosti saveza te usporavanja ili pak zaustavljanja procesa donošenju učinkovitih odluka.

Koristi li se i energetika kao poluga međusobnih obračuna?

Energetska politika je jedan od ključnih vektora napadnih djelovanja koja stoji na raspolaganju svima onima koji su u Plinstanju koristiti je kao dio operacija utjecaja. Onih operacija kojima pokušavaju nametnuti vlastitu volju napadnutim društvima i državama bez primjene oružane sile. Tako da Rusija po tome nije izuzetak na međunarodnoj sceni. Problem koji se kod nas u Europi postavlja je snažna ovisnost o energentima koji dolaze iz Rusije te namjera EU na skori prijelaz na zelenu energiju kojom će se smanjiti proizvodnja energije iz nuklearnih centrala i zamijeniti, kao prijelazno sredstvo, s plinom. Međutim, u ovim uvjetima taj je proces prijelaz bitno usporen i dovodi do bitno viših troškova za društvo i državu zbog čega može doći do snažnih i ozbiljnih unutar državnih negativnih procesa koji mogu završiti uličnim demonstracijama i nasiljem.

 

 





Gallery / Galerija slika